Danas sam opet nestao, isao sam ulicama nedodjije, na putu za tu carobnu zemlju sreo sam maslacak.Moj put je bio ugodniji jer sam primio pozitivnu energiju zute boje....koja me odnjela daleko,daleko od svih.Polako ali sigurno zazmurio sam na jedno oko a zatim i na drugo sve je bilo cudno jer u mojim ocima razlile su se boje duge, boje mira, boje srece.Zatvorenih ociju koracao sam dalje, dalje u beskonacnost gdje sam bio sam a opet tako srecan.Razni mirisi srece hipnotisali su me polako ali sigurno.....to je bio znak da je moja metamorfoza pocela.....